Pedesetih, u vrijeme velikog uspjeha sa filmom Sabrina, sve djevojčice i djevojke su željele izgledati kao Audrey Hepburn: kratka kosa, ribarske podvrnute hlače, majica sa čamac izrezom koja je otkrivala njen prelijepi vrat i ramena. Ili, mala crna haljina sa četvrtastim izrezom i baletanke na nogama. Veoma je voljela tu malu, crnu haljinu koju je nosila na nevjerovatan način, uz velike naočale, rafinirane punđe i dekoltee, uz cipele s visokim petama, čineći savršenu sliku elegancije. Između ostalih noviteta Audrey je lansirala i onaj bojenja samo jednog pramena kose, upotrebu duge muštikle i nošenje bižuterije sa određenom dozom uobraženosti. Šik marama oko vrata, guste i izvijene obrve u obliku krila galeba koje naglašavaju oči, izražajna i malo produžena linija smeđeg eyelinera na kapcima, nježno i slatko lice srne: to je Audreyin stil.
Na dan njenog rođenja, 4. maja, svake godine Firenca i New York se ujedinjuju pod okriljem umjetnosti, jer Sotheby’s stavlja na licitaciju kamene kopije u obliku njenog stopala, urađene prema drvenom modelu, koji je 1954. uradio Salvatore Ferragamo, i koji se čuva u Muzeju Palazzo Spini Feroni u Firenci.
Rekli su o Audrey
Cecil B. De Mille – Ova djevojka će uspjeti ubijediti cijeli svijet kako su grudi i obline nepotrebno nasljedstvo iz prošlosti. Nikom na setu nije trebalo više od pet minuta da se zaljubi u nju. Previsoka je, prekoščata, ima prevelika stopala i prenježno lice. Ali, nikad nisam upoznao ženu tako čvrstog karaktera. Colette – Audrey je za mene bila kao blago pronađeno na jednoj plaži u Monte Carlu. Krhka kao srna, ali iza takvog izgleda krila se snažna ličnost. Nikad nisam sumnjala da će postati slavna žena. Hubert de Givenchy – Počeo sam je oblačiti kada je bila još djevojčica, njene mjere su iste kao prije 30 godina. Izvanredna je u svemu. Sidney Sheldon – Imala je osobine koje nijedna druga glumica nije, bila je zanimljiva mješavina dame i đavola. Bilo je fantastično raditi sa njom: bezgranično talentovana, a nimalo uobražena. Billy Wilder – U cjelokupnom životu i karijeri Audrey Hepburn su uvijek prisutne dvije konstante – zaljubljenost i profinjenost. William Wyler – Kada sam pogledao prve scene Praznika u Rimu, odjednom sam shvatio da će cijeli svijet u nju zaljubiti.
glumica, majka, ambasadorica unicefa…
Život Audrey Hepburn (4. maj 1929 – 20. januar 1993) bio je, kako kaže njen sin Sean Ferrer, “kao film podijeljen na tri dijela: karijera glumice, uloga majke i odanost UNICEF-u”. Godine 1988. postala je specijalni UNICEF-ov ambasador, i na tu ulogu bila je najponosnija, nekoliko godina posvetila je radeći na poboljšanju uslova života siromašne djece i njihovih porodica u zemljama Trećeg svijeta.
Edda Kathleen Van Heemstra Hepburn-Ruston, poznatija kao Audrey Hepburn, rođena je 4. maja 1929. godine u Bruxellesu, otac Josepf Hepburn-Ruston bio je engleski bankar, a majka holandska grofica Ella Van Heemstra, koja je iz prvog braka imala dva sina. Njena porodica je bila prilično bogata, što roditelje nije spriječilo da se razvedu zbog neslaganja oko upravljanja porodičnom imovinom, kada je bila još djevojčica. Nakon razvoda njena majka je, zajedno sa djecom, preselila u Holandiju. Početak Drugog svjetskog rata i oduzimanje dobara majčinoj porodici učinili su da upoznaju glad i patnju. Audrey se često i sa tugom prisjećala tog ratnog perioda. Buduća glumica je cijele dane provodila u krevetu, čitajući da bi zaboravila na glad. Iscrpljena hladnoćom i nedostatkom hrane imala je ozbiljnih zdravstvenih problema što je nije spriječilo da aktivno učestvuje u Pokretu otpora. Nakon završetka rata sa majkom je preselila u London, gdje je počela učiti ples na Konzervatoriju za muziku i ples. U 21. godini Audrey je postala model, bila je veoma vitka i krhke građe, visoka 170 cm, teška samo 48 kilograma, nosila je konfekcijski broj 34.
praznik u rimu
U Montecarlu, na snimanju filma Monte Carlo baby, primijetila ju je francuska spisateljica Colette i angažovala za svoju komediju Gigi, prilagođenu teatru. Njen pozorišni debi desio se 1951. na sceni brodvejskog Fulton Theatrea, a uspjeh je bio toliki da je nakon jedne sedmice repriza, neonski natpis na ulazu “Gigi sa Aydrey Hepburn” promijenjen u “Aydrey Hepburn u Gigi”. Nakon tog uspjeha, 1953. je uslijedio poziv Williama Wylera da glumi u Prazniku u Rimu. Mlada 22-godišnja glumica se pojavila u ulozi pomalo ćudljive princeze, za koju je dobila Oskara, a publika iz cijelog svijeta bila očarana ovom izvanrednom djevojkom: smeđokosom, tananom, skoro bez grudi, sa dva velika crna oka, romantičnog i nježnog izraza, kojoj je bila dovoljna samo jedna bijela haljina, nova frizura i dijadema da bi se pretvorila u pravu princezu.
vječna ljubav publike
“Publika je moj lik povezivala sa vremenom kada su se filmovi voljeli, kada su glumice bile elegantne, a muzika milozvučna. Kada mi neko napiše: gledajući jedan od tvojih filmova svijet mi se čini manje lošim, veoma sam sretna”, govorila je Audrey, a ljubav njene publike, iako je snimila samo 26 filmova, nikada je nije napustila, pa niti nakon njene smrti. Motiv za ovu vječnu ljubav pronašli su u njenom perfektnom stilu, prirodnoj eleganciji, koji čine nezaboravnom scenu kada na vespi, sa Gregoryjem Peckom obilazi Rim, ili kada popravlja šešir Humphreyu Bogartu u Sabrini, ili kada lagano silazi niz mermerne stepenice Pariške opere u Funny Face. A kako zaboraviti njen doručak, kafu i vrući kroasan u Doručku kod Tiffanyja ili začuđenost profesora Higginsa kada je ugleda spremnu za bal u My Fair Lady! Postala je poznata u cijelom svijetu, svima se sviđao njen stil, nevjerovatna elegancija, ta njena delikatna figura u tako očitoj suprotnosti sa tadašnjim zvijezdama, Marylin Monroe ili Jane Rusel.
Audrey i Givenchy
Bila je muza pariškog stiliste Huberta de Givenchyja, a govorilo se da je prava majstorica stila. Zahvaljujući, iznad svega, jednostavnim linijama, njenoj umjerenosti i uzdržanosti te mudroj uravnoteženosti. Jedan je od bezbroj dokaza kako i u jednoj tako površnoj i prolaznoj umjetnosti, kao što je moda, nije dovoljno samo znati nositi komad odjeće. Potrebno ga je ispuniti i karakterom. Audrey i Givenchy predstavljali su autentičnu aristokraciju koja se nije nametala novcem, moći ili nepotizmom, nego je počivala na individualnom senzibilitetu i na zalaganju, te na uvjerenju da će vrijednost tih osobina uvijek prevagnuti.
