Mnogima je poznat termin anoreksija, poremećaj u ishrani uglavnom zabilježen kod djevojaka i mladih žena, a znate li šta je vigoreksija?
Danas više nego ikad, u društvu s kultom tijela, vježbanje je postalo imperativ. Ali, dvorane za vježbanje nisu uvijek jednako posjećene, obično postanu natrpane pripadnicima oba spola početkom proljeća, kada većina postane svjesna da se uskoro neće moći skrivati ispod slojeva zimske odjeće. To su većinom kampanjci koji samo povremeno misle na kilograme i fizičku formu, a ne tokom cijele godine. Međutim, u svakoj dvorani postoje stalni članovi koji ne mogu zamisliti niti jedan jedini dan bez vježbanja. Među njima, sasvim sigurno, postoje oni koji su toliko opsjednuti izgledom, tijelom, formom, mišićima, kilogramima, koji se bjesomučno iscrpljuju kako bi sagorjeli što više kalorija i izgubili još koji gram.
Poremećaj relativno novijeg datuma, koji se manifestira pretjeranim vježbanjem, opsesivnim kontroliranjem ishrane i korištenjem dodataka ishrani, uglavnom bez kontrole stručnog lica, zove se vigoreksija (bigoreksija, muskularna dismorfija) i češća je kod muškaraca.
Svojevrstan tjelesni narcizam postaje apsolutna vrijednost osobama koje se doživljavaju slabim, kod kojih se razvija takav poremećaj gdje ulaganje u tijelo i grozničavost održavanja perfektnim nadoknađuju nedostatak samopouzdanja. Tim osobama se čini da mijenjanjem tijela mijenjaju sve, da je “pogrešno” tijelo krivac njihovog nezadovoljstva. Kao neizbježna posljedica, tijelo postaje meta, a sala za vježbanje mjesto na kojem će se odvijati njegova transformacija. Najčešće odlazak u sale za vježbanje slijedi nakon perioda tokom kojeg je osoba opsjednuta hranom vježbala sama, jer se nada da će pronaći stručnjaka koji će joj omogućiti da izgubi još kilogram. S trenerima se uglavnom uspostavlja blizak i povjerljiv odnos, razgovara o tijelu, vježbama, dijetama, ali i o životu, problemima i odnosima. Lični trener postaje idealizirana, najvažnija osoba na svijetu, svojevrstan guru.
Umjerenost je važna
Sve što je pretjerano nije dobro, tako je i sa vježbanjem. Nije dobro ni cijele dane provoditi sjedeći, niti non-stop u teretani. Ako pretjerujemo, napor može oslabiti imunitet jer organizam nema vremena za oporavak. Pretjerano vježbanje može izazvati i povrede i promjene raspoloženja. Preporučuje se vježbanje svakog drugog dana, ne duže od 90 minuta dnevno, što se može korigirati prema godinama, jer starijim osobama treba više vremena za oporavak. Osim toga, preporuka je povremeno ili sezonski mijenjati aktivnosti, ako ljeti vozite bicikl ili trčite, zimi vježbajte u teretani.
Na mjestima gdje se vježba iskusan posmatrač može prepoznati osobe koje imaju problema povezanih s odnosom vlastitom prema tijelu, vježbanju i ishrani. Osobe zaposlene u većim centrima za vježbanje trebale bi biti informirane i stručne da prepoznaju eventualne poremećaje kod stalnih posjetitelja, da im pomognu u priznavanju problema i biranju zdravijeg odnosa prema samom sebi.
