Samopouzdanje mnogih adolescenata sve češće se formira i izgrađuje uz pomoć selfija. I estetskih intervencija. Nekad intervencije estetskog hirurga mogu biti od pomoći te se, naprimjer, mogu preporučiti kod problema samoprihvatanja i samopoštovanja, a nekada ih ne treba niti uzimati u razmatranje.
U Italiji je 73% tinejdžera priznalo da se podvrgnulo nekom obliku estetske intervencije, a najtraženiji zahvati su tretmani akni, uklanjanje neželjenih strija/celulita, povećanje usana i grudi, rinoplastika i korekcija ušiju. O tom fenomenu raspravljalo se na Antiaging and Hair&Nail konvenciji koju su promovirale i vodile prof. Gabriella Fabbrocini, upraviteljica Centra za kliničku dermatologiju Univerziteta Federico II u Napulju, i Antonella Tosti, redovna profesorica Univerziteta u Miamiju na Odjelu dermatologije Leonard Miller School of Medicine.
estetski ideali i društvene mreže
“Hirurške estetske intervencije svakako nisu novost, ali su im prije pribjegavali pripadnici nešto starije populacije koji su željeli izgledati mlađe, potom oni koji su željeli korigirati tjelesne nedostatke kako bi se bolje osjećali, jer su negativno uticali na njihovo samopouzdanje. Danas je sve više i više mladih, posebno vrlo mladih tinejdžera koji estetske ideale pronalaze na društvenim mrežama, uglavnom na Instagramu i Tik-Toku, koji žele ići ukorak s tim nametnutim standardiziranim izgledom kako bi bili prihvaćeni od strane vršnjaka”, objašnjava prof. Gabriella Fabbrocini.
Prema mišljenju stručnjaka, sveukupno poboljšanje ekonomskog i društvenog stanja, uz usavršavanje samih procedura estetskih tretmana i veću dostupnost, doprinose tome da su sve traženiji i među vrlo mladima. Osim toga, kod mladih je i sve prisutnija idealizacija ljepote, uz uvjerenje da je uspjeh u životu na neki način povezan sa fizičkim atributima. “U eri društvenih mreža tinejdžerima je veoma bitna slika kojom se predstavljaju, mnogima je najvažnija od svega. Oni dijele svoje živote na internetu, svjesno ili podsvjesno tražeći i očekujući like kao potvrdu. Jedan od primarnih razloga zbog kojih mladi pacijenti traže intervencije estetskog hirurga je želja da izgledaju bolje na fotografijama. Sve je više tinejdžera koji u potrazi za savršenim selfijem (a svake godine nastane oko 34 milijarde selfija) žele punije usne i naglašenije jagodice”, napominje prof. Fabbrocini.
S druge strane, važno je smatrati primjerenim one estetske zahvate koji se izvode u interesu zdravlja i psihičke ravnoteže adolescentnog pacijenta. Dakle, kod prisustva objektivne tjelesne mane ili deformacije koja uzrokuje psihički stres i negativno utiče na njegov društveni život. Estetski zahvati mogu se preporučiti psihički zdravim adolescentima koji imaju realna očekivanja i čije nezadovoljstvo proizlazi zbog dijela lica i tijela koji treba korigirati. Međutim, ne treba podsticati niti preporučivati zahvate kojima je cilj postizanje “idealne ljepote” ili promjena etničkih obilježja, što naknadno može izazvati stvarne krize identiteta.
Tjelesna dismorfija
Postoji visok rizik od prekomjerne upotrebe korektivne hirurgije kod onih s tjelesnim dismorfnim poremećajem. Adolescenti kojima je ustanovljen ovaj poremećaj imaju normalne tjelesne osobine ili male nedostatke, ali se zbog promijenjene percepcije samih sebe – doživljavaju potpuno drugačije, imaju drugačiju sliku o sebi te razvijaju snažan osjećaj neugode pred drugima, izbjegavaju situacije koje uključuju direktne društvene kontakte, bilo u školi ili u vezi koja podrazumijeva bliskost. “Pribjegavanje hirurškom zahvatu kod onih koji pate od ovog poremećaja može razviti samo suprotan efekat i pogoršati stanje, jer ih nikada niti jedna intervencija ne bi zadovoljila, ne bi bila dovoljna, budući da je problem emotivni i psihički, a ne fizički, i treba ga rješavati psihoterapijom. U tom smislu roditelji trebaju pomoći djeci da shvate kada se intervencija ne može izvesti, kada razlozi proizlaze iz nerealnih očekivanja, definiranih idealnim i nedostižnim standardima ljepote. Ljekar je taj koji odlučuje treba li se tinejdžer podvrgnuti estetskom zahvatu, treba li odgoditi tretman ili mu preporučiti psihologa. Svakako je potrebna sveobuhvatna procjena fizičkih i psihičkih karakteristika adolescenta te razloga koji ga navode na medicinski ili estetski hirurški zahvat. Konačni izbor mora biti odluka koju dijele adolescent, roditelji i ljekar”, zaključuje prof. Fabbrocini.
Živa barbie
Valeria Lukyanova je samo jedan od primjera puta bez povratka kojim je krenula veoma mlada želeći izgledati kao lutka Barbie. Ova ukrajinska manekenka podvrgnula se ko zna kolikom broju hirurških intervencija, među kojima je i odstranjivanje rebara kako bi imala uzak struk, a smatraju je “internetskim fenomenom” zbog ogromne pažnje koju izaziva već nekoliko godina. “Svaka žena s lijepim licem i vitkom figurom pokušava izgledati kao lutka. Ne poričem da se poigravam s percepcijom ljudi, zabavne su mi njihove reakcije i komentari, ne shvatam ih ozbiljno”, kaže Valeria, čiju su potrebu za tako drastičnom promjenom izgleda psiholozi ocijenili patološkom.
VIA https://www.vanityfair.it/gallery/medicina-estetica-interventi-meglio-non-fare-se-sei-troppo-giovane
