Menu
EMINA VEJSILOVIĆ / KOLUMNISTI

KAKO JE ZAPOČELA MOJA AVANTURA SA FLEKICAMA

Emina Vejsilović, koju na Instagramu možete pronaći pod imenom @inoeeea, prije dvije godine započela je pisanje bloga www.selflove.ba. Na početku je mislila ne baš lijepim povodom, ali sada se navikla na svoje “flekice” i nesebično dijeli iskustva kada su u pitanju vitiligo, dermatitis, njega tijela, ali i uma. U marketingu i medijima je više od deset godina, i pisanje je njena velika strast.

Vitiligo je autoimuno kožno oboljenje, ja volim reći bolest duše jer ga imaju oni emotivniji i drugačiji. Obično se javlja kao posljedica stresa i, kao i za većinu autoimunih oboljenja, konkretan lijek nije pronađen. Svoje prve flekice primijetila sam prije otprilike četiri godine. Pojavile su se na šakama i bilo ih je tek nekoliko. Naravno, prvo što sam uradila jeste da sam posjetila dermatologa, koji mi je rekao da je vjerovatno u pitanju gljivično oboljenje koje sam dobila nakon boravka na moru. Dobila sam kesicu kremica koje sam, sada znam, uzalud koristila. Na moju sreću, malo nakon toga, brigu o mom vitiligu i koži preuzela je dr. Tamara Jovović Sadiković, vrhunska dermatologinja koja od tog trenutka ništa nije prepuštala slučaju.

Moja šutnja o vitiligu trajala je skoro godinu dana, nakon čega sam za vrijeme pandemije odlučila da pokrenem blog i počnem pisati o onome što me muči, a to su moje flekice. Čini mi se da su se preko noći počele stvarati nove, svaka od njih je u meni budila osjećaj tjeskobe, nemira i manjka samopouzdanja. Nakon što sam napisala prvi post i nakon što je moj inbox bio zatrpan, shvatila sam da je ovo nešto što mene čini drugačijom, posebnom i svojom. A iskreno, često su mi govorili da sam upravo takva.

Kroz četiri godine moje “borbe” sa flekicama, danima kad smo u ljubavi i danima kada bih najradije pokrila svaku vidljivu, probala sam svašta. Veoma skupe kreme koje su puno obećavale, tabletice koje su trebale pokrenuti pigment i još nekoliko različitih preparata od kojih, iskreno, nije bilo nikakve koristi. U procesu prihvatanja (koji još uvijek traje) najviše mi je pomoglo pisanje, dijeljenje onoga što mi smeta sa drugima, razgovor sa divnim ženama koje prolaze kroz isto i gore stanje, kada su u pitanju vitiligo i koža generalno. Pomogli su mi ljudi oko mene koji su me hrabrili i hrabre. Rad na samoj sebi. Onaj iznutra najviše. U nekom od narednih tekstova za sjajni BeautyBay pisat ću vam detaljnije kroz šta sve prolazi jedna osoba koja ima bilo kakav nemir i zašto je važno da nikada nikome ne postavljate pitanja “šta ti je to“, “zašto si se udebljala”, “zašto si toliko smršala”…

Do narednog teksta pozdrav od mojih flekica i mene,

EMina