Menu
Beauty Bay

TAKO TO RADE ISTINSKE DIVE: Carmen Dell’Orefice

Mnogo toga je učinjeno protiv diskriminacije koja je u modnom svijetu bazirana na godinama modela, a samo jedan primjer da se u tome donekle uspjelo je nevjerovatna priča o uspjehu Carmen Dell’Orefice. Veteranka modelinga u pravom smislu te riječi, koja je u junu proslavila 90. rođendan, još uvijek se ne predaje: prošle godine zablistala je na naslovnici meksičkog izdanja Harper's Bazaara. Pozirala je za Vogue daleke 1947. godine s nepunih 16, radila je s nekim od najslavnijih fotografa (Richard Avedon, Irving Penn, Cecil Beaton, Norman Parkinson…), bila zaštitno lice mnogobrojnih kozmetičkih kampanja, učestvovala na revijama najpoznatijih kreatora, a kada ju je 2011. angažirala Alberta Ferretti, Carmen je zaradila titulu “dekanice” top modela. Ušla je u Guinnessovu knjigu rekorda kao model s najdužom karijerom, a, kako sama kaže, želja joj je “umrijeti u cipelama s visokom petom”.

Brzo odrastanje

Rođena trećeg juna 1931. u New Yorku, Carmen nije imala nimalo lako djetinjstvo, jer su se otac, italijanski violinista, i majka, mađarska plesačica, često svađali i rastajali. “Bila sam tužno dijete, samo sam htjela da me majka voli. Bile smo veoma siromašne i često me ostavljala kod posvojiteljskih porodica dok bi ona radila i skupila novac da iznajmimo sobu. Kada sam imala 13 pozirala sam Salvadoru Daliju u toplesu za 12 dolara na sat. Šta bi današnji mediji rekli o poziranju obnažene djevojčice, ali onda je sve bilo mnogo nevinije i manje iskvareno nego danas. Sretna sam što sam zarađivala, što sam mogla da pomognem majci. Bila sam prisiljena odrastati brzo i bila sam veoma zrela za svoje godine.”

Ekstremna vitkost i rafinirana elegancija

Krkhu i nježnu figuru najviše može zahvaliti nedovoljnoj ishrani i lošoj porodičnoj materijalnoj situaciji. Bila je tako koščata i mršava da su asistenti fotografa pred kojima je pozirala morali iglicama sužavati odjeću, kako bi je prilagodili tijelu. Tako je silom prilika nastao poseban stil ekstremne vitkosti i, istovremeno, rafinirane elegancije. Niz mnogobrojnih teških životnih iskustava urezali su bol i nezadovoljstvo na njeno lice. I bore, naravno, ali Carmen je inteligentna i mudra žena, pomirila se sa svojom burnom prošlosti i naučila uživati u svakom sadašnjem trenutku. Oslobodila je samu sebe svakog osjećaja krivice, zadržala je mirnoću i vedrinu koja se svakog trenutka ogleda na njenom licu. Njena vječna ljepota i želja za životom oduvijek su je pratili uz ogroman optimizam, ujedinivši se u poseban, veličanstveni unutrašnji sjaj te je i danas, kao i onda, prijatelji opisuju kao praktičnu, jednostavnu i vedru osobu.

Srebrna griva kao zaštitni znak

Uprkos poznim godinama izgleda sjajno, a to je, kako sama kaže, “zbog dugotrajnog i strogog režima kojem podvrgava dušu i tijelo, te stalnih eksperimentiranjima s ljekovitim kremama i sokovima.” Carmen ne krije da konstantno radi na tome kako bi izgledala moćno i fantastično, a jedna od njenih tajni je Bag Balm, sredstvo za omekšavanje kravljeg vimena: “Ako je dobro za krave, dobro je i za mene. Podsjeća me na kultnu kremu Eight Hour by Elizabeth Arden, ali je cijena neuporedivo prihvatljivija.”

O jedinstvenoj i prepoznatljivoj potpuno bijeloj kosi kaže: “Ideja da sijeda kosa može biti lijepa način je realnog pogleda na život. Ne treba se bojati promjena. Pola američkog stanovništa starije je od 50, i tako je u cijelom svijetu. Ali, lijepe žene ne mogu se takmičiti s mladim djevojkama koje se pojavljuju u časopisima i zato sam odabrala drugačiji put. Dok su se ostale borile da sakriju svaku sijedu dlaku, ja sam ih sredinom osamdesetih pokazala u punom sjaju. Moja srebrna griva bila je upadljiva i drska, jer nijedna filmska diva ni model nikada nisu imale hrabrosti to učiniti. Od tada su se stvari malo promijenile. Ali, ljepota nije uslovljena mladošću. Ljepota nije činjenica, u pitanju je nešto što se neprestano razvija i upravo je to značenje bajke o ružnom pačetu. Odnos prema ljepoti može vas odvesti u filozofiju, jer da biste shvatili tajne ljepote potrebno je, prije svega, prihvatiti da se ljepota ne može odvojiti od života. Ljepota jeste život. A život je kontinuiran proces prihvatanja. Kao da idete u školu svakog dana.”